U ovom članku želim objasniti šta znači biti "nanovo rođen" - ili biti "spašen".

Pokajanje je prvi korak do ovog iskustva. Ali da biste se pokajali (okrenuli se od grijeha) prvo morate znati šta je grijeh. Među hrišćanima danas postoji puno pogrešnog razumijevanja pokajanja, jer postoji puno iskivljenog razumijevanja grijeha.

Standardi u hrišćanstvu su se drastično smanjili u posljednjih nekoliko desetljeća. "Jevanđelje" koje danas propovijeda većina propovjednika vrlo je razvodnjena verzija istine. Ljudima se govori samo da vjeruju u Isusa. Ali samo vjerovanje u Isusa neće spasiti nikoga ako se ne pokaje.

Nanovo rođenje je temelj hrišćanskog života. Ako živite dobar život, bez postavljanja ovog temelja, tada će vaše hrišćanstvo biti poput svih ostalih religija na svijetu - koji također uče ljude da žive dobar život. Sigurno moramo živjeti dobar život. Ali to je nadogradnja hrišćanstva, a ne njegov temelj. Temelj je rođenje nanovo. Svi tu moramo započeti.

Isus je upotrijebio izraz "nanovo rođen" u Jovanu 3: 3, kad je razgovarao s Nikodemom koji je bio vjerski vođa i bogobojazan čovjek koji je živio ispravno. Ipak, Isus mu je rekao: "Ako se ponovno ne rodiš, ne možeš vidjeti carstvo Božje" (Jovan 3: 3). Dakle, vidimo da za ulazak u Božje carstvo trebate imati duhovno rođenje, čak i ako ste vrlo dobar čovjek! Isus mu je tada rekao da će On (Isus) biti uzdignut na krst da umre i da će oni koji vjeruju u njega dobiti život vječni (Jovan 3: 14,16).

Isus mu je dalje rekao da ljudi više vole tamu od svjetlosti, jer su njihova djela zla (Jovan 3:19). Ali oni koji su iskreni, dolaze na svjetlo i bivaju spašeni (Jovan 3:21). Da biste se nanovo rodili, morate doći na svjetlo. To znači biti iskren s Bogom i priznati mu svoje grijehe. Zasigurno se ne možete sjetiti svih grijeha koje ste počinili. Ali morate priznati da ste grešnik i reći Bogu sve grijehe kojih se sjećate.

Grijeh je vrlo velika stvar i ispočetka u svom životu možete vidjeti samo mali dio. To je kao kada biste živjeli u velikoj zemlji, od koje ste vidjeli samo vrlo mali dio. Ali dok se okrećete od grijeha koje znate, postupno ćete vidjeti sve više i više ove "zemlje grijeha" u svom ličnom životu. Dok hodate po svjetlosti, vidjet ćete više svog grijeha - i tada se možete sve više i više čistiti od njega. Dakle, cijelo vrijeme morate koračati iskreno pred Bogom.

Da se poslužimo još jednom ilustracijom: Živite u kući koja ima mnogo prljavih soba. Želite da Gospod Isus dođe i živi u vašoj kući. Ali On ne može živjeti u prljavim sobama. Dakle, On vam pomaže da očistite svaku sobu - jednu po jednu. Malo po malo pospremljena je cijela kuća. Tako rastemo u svetosti u hrišćanskom životu.

Apostol Pavle jednom je rekao da je svugdje gdje je išao propovijedao svima istu poruku: Pokajte se i vjerujte u Gospoda Isusa Hrista (Djela apostolska 20:21). To su dva zahtjeva za postavljanje dobrih temelja u vašem životu i za rođenje nanovo. Bog je spojio pokajanje i vjeru. Ali većina hršćanskih propovjednika razdvojila ih je. Pokajanje je često izostavljeno iz današnjeg propovijedanja jevanđelja. Većina propovjednika propovijeda samo vjeru.

Ali ako imate samo vjeru, ne možete se ponovno roditi. To je kao da kažemo da žena može imati dijete, potpuno sama, bez obzira koliko se trudila. Čovjek također ne može imati dijete potpuno samo. Muškarac i žena moraju se spojiti da bi se dijete moglo roditi. Tako isto moraju se spojiti pokajanje i vjera da bih se rodilo duhovno dijete - novo rođenje može se dogoditi u vašem duhu. Ovo duhovno rođenje jednako je stvarno kao i fizičko rođenje - i ono se također odvija u trenutku. Nije postupno.

Možda će biti mjeseci pripreme za novo rođenje - baš kao što postoje mjeseci pripreme za fizičko rođenje. Ali samo novo rođenje (baš kao i fizičko rođenje) događa se u trenutku. Neki hrišćani ne znaju datum svog novog rođenja. Ne znam datum svog novog rođenja. To je kao da ne znate datum fizičkog rođenja. To nije ozbiljna stvar - ako je netko živ !! Na isti način, važno je sa sigurnošću znati da ste danas živi u Hristu.

Jesmo li uskogrudni kad kažemo da je Isus jedini put do Boga?

Dopustite mi da na to odgovorim ilustracijom: Neko ko nikada nije vidio mog oca (ili čak njegovu sliku), ne može znati kako moj otac izgleda. Na isti način, mi koji nikada nismo vidjeli Boga, ne možemo znati ništa o njemu niti put do Njega.

Isus Hrist je međutim došao od Boga. I tako nam samo On može pokazati put do Boga. Rekao je "Ja sam put. Nitko ne može doći k Ocu osim po meni "(Jovan 14: 6).

Kad razmišljamo o Isusovoj tvrdnji da je On jedini put Bogu Ocu, moramo reći da je ili ono što je rekao bilo istina ili je bio lažljivac i varalica. Ko bi se usudio reći da je bio lažljivac i varalica? Nije dovoljno reći da je Isus bio samo dobar čovjek ili prorok. Ne. On je sam Bog - a ne samo dobar čovjek. Ne bi mogao biti dobar čovjek da je lažov i varalica! Tako zaključujemo da je Isus zaista bio Bog u ljudskom liku.

Sva istina je uskogrudna. U matematici je 2 + 2 uvijek 4. Ne možemo biti širokogrudni i prihvatiti 3 ili 5 kao moguće odgovore. Ne možemo prihvatiti ni 3,9999. Ako prihvatimo takve varijacije istine, naši će matematički izračuni poći naopako. Na isti način znamo da se zemlja okreće oko Sunca. Ako odlučimo biti "širokogrudni" i prihvatimo neku teoriju koja kaže da se i Sunce okreće oko Zemlje, naši astronomski izračuni poći će po zlu. Isto tako, u hemiji, H2O je voda. Ne možemo biti širokogrudni i reći da je H2O i sol !! Dakle, vidimo da je istina apsolutna u svakom području i vrlo uskogrudna. To je tako, čak i po pitanju Boga. Širokogrudnost može donijeti ozbiljne pogreške u matematici, astronomiji i hemiji - a takođe i u poznavanju istine o Bogu.

Biblija uči da su sva ljudska bića grešnici - a Isus je umro za grešnike. Dakle, ako dođete k Isusu kao "hršćanin", on vam neće oprostiti grijehe, jer nije umro za hršćane! Umro je za grešnike. Jedina osoba kojoj se može oprostiti je ona koja dođe k Isusu i kaže "Gospode, ja sam grešnik". Ne možete doći Isusu kao pripadnik bilo koje religije i da vam se oprosti, jer je umro za grešnike. Ako mu dođete kao grešnik, tada vam se grijesi mogu odmah oprostiti.

Svima nam je lako znati da smo grešnici - jer Bog nam je svima dao savjest. Djeca imaju vrlo osjetljivu savjest, koja ih vrlo brzo osvijesti. No kako odrastaju, ta savjest može postati tvrda i neosjetljiva. Kad dijete od 3 godine govori laž, lice mu izgleda krivo zbog grižnje savjesti. Ali 15 godina kasnije, može izreći laž mirnog lica, jer je ubio savjest čestim ignorisanjem njenog glasa. Tabani dječjeg stopala toliko su mekani da može osjetiti čak i milovanje pera. Ali, tabani odraslih toliko su tvrdi da ne osjećaju ni udarce iglice dok je čvrsto ne pritisnu. To se događa i njihovoj savjesti dok odrastaju.

Savjest je glas koji je Bog smjestio u nas i koji nam govori da smo moralna bića. Pruža nam bitno razumijevanje ispravnog i pogrešnog. Zato je to predivan Božji dar. Isus ga je nazvao "okom srca" (Lk.11: 34). Ako ovo "oko" ne očuvamo pažljivo, jednog ćemo dana duhovno oslijepiti. Ignorisanje bola savjesti može biti jednako opasno kao i ignoriranje čestica prašine koje ulaze u vaše oko - jednog ćete dana duhovno postati potpuno slijepi.

Kad se rode bebe, niti jedna od njih nema nikakvu religiju. Sve su iste. Dvije godine kasnije, one su i dalje iste- sebične i svadljive. Ali kako vrijeme prolazi, roditelji ih indoktriniraju u različite religije - i tako završavaju u različitim religijama. U više od 90% slučajeva, čovjekova je religija ono što su roditelji izabrali za njega.

Ali Bog nas ne gleda kao ljude različitih religija. Sve nas vidi kao grešnike. Isus je došao s neba na zemlju da umre za grijehe čitavog čovječanstva. Nije došao zbog onih koji se smatraju dovoljno dobrima da uđu u Božju prisutnost, već zbog onih koji priznaju da su grešnici i da nisu sposobni ući u Božju prisutnost. Savjest vam govori da ste grešnik. Pa zašto bi bilo teško doći k Isusu i reći: "Gospode, ja sam grešnik, učinio sam mnogo loših stvari u svom životu"?

Pitanje koje bi neki mogli postaviti jest: "Ne može li dobri Bog previdjeti naše grijehe i oprostiti nam, baš kao što bi i otac oprostio?" Ako bi sin slomio (ili izgubio) nešto vrijedno, bilo mu je žao zbog toga i ispričao se ocu, otac bi mu oprostio. Ali ta pitanja nisu moralna pitanja. Da su svi naši grijesi baš poput ovih stvari, tada bi nam Bog odmah oprostio. Ali grijeh nije poput ovih stvari. Grijeh je zločin.

Ako je čovjek bio sudija na sudu i njegov vlastiti sin je stajao ispred njega, optužen za neko kazneno djelo, može li svom sinu reći: "Sine, volim te. Opraštam ti. Neću te kazniti"? Bilo koji zemaljski sudac uz najmanji osjećaj pravde, nikad ne bi učinio tako nešto. Taj osjećaj pravde koji svi imamo mali je dio savršene pravde Svemogućeg Boga, na čiju smo sličnost i stvoreni. Dakle, kad smo učinili nešto ozbiljno loše, Bog kao sudac mora nam reći: "Jako te volim, ali počinio si zločin - i zato te moram kazniti." Na tom sudu, koliko god sinu bilo žao zbog zločina, otac ga ipak mora kazniti kao sudac. Pretpostavimo da je dječak opljačkao banku. Otac ga novčano kažnjava punom zakonskom kaznom - recimo, milijun eura. Budući da dječak nema novca za plaćanje kazne, mora u zatvor! Otac zatim silazi sa sučeve stolice, skida sučevu haljinu i silazi. Izvadi čekovnu knjižicu i ispiše ček na milijun eura (cijelu njegovu životnu ušteđevinu) i daje je sinu da plati kaznu. Može li ga sin sada optužiti da ga ne voli? Ne! Istodobno ga nitko ne može optužiti da nije ni pravedan sudac, jer je sinu dao punu kaznu koju je zakon zahtijevao. Upravo to je Bog učinio i za nas. Kao sudac izjavio je da svi moramo umrijeti za svoje grijehe. Tada je sišao kao Čovjek i sam preuzeo tu kaznu.

Biblija nas uči da, iako je Bog Jedan, postoji u Tri osobe - Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Da je Bog samo Jedna osoba, ne bi mogao napustiti svoje prijestolje na nebu i spustiti se na zemlju kao čovjek u Isusovoj osobi. Tko bi tada upravljao svemirom? Ali budući da Bog postoji kao Tri osobe, Sin bi mogao doći na zemlju i umrijeti za naše grijehe pred Ocem na nebu koji je bio Sudac. Neki hrišćani krštavaju ljude u ime "samo Isus" govoreći da u Božanstvu postoji samo Jedna osoba - Isus. Ovo je ozbiljna pogreška. 1. Jovanova 2,22 kaže da onaj tko niječe Oca i Sina ima duh antikrista. Jer on tada poriče da je Bog Sin došao u ljudskom liku kao Isus Hrist, zanijekao je vlastitu ljudsku volju i izvršio Očevu volju, a zatim preuzeo kaznu za naše grijehe (1 Jov. 4, 2,3) .

Isus je bio potpuno Bog i potpuno čovjek kad je došao na zemlju. Kad je umro na krstu, preuzeo je kaznu za grijehe čitavog čovječanstva. Kazna za naš grijeh je vječna odvojenost od Boga. A kad je Isus visio na krstu, bio je odvojen od svog Oca na nebu. Takva je odvojenost strašnija patnja od bilo koje koju ljudsko biće može ikada pretrpjeti.

Pakao je jedino od Boga zaboravljeno mjesto u svemiru. Tamo Boga nema. I tako se u paklu sve zlo sotonino očituje u potpunosti. To zlo je ono što stvari čini toliko bijednima za sve koji odlaze u pakao. Isus je doživio tu kaznu kad je visio na krstu. 6 sati je visio na krstu. Ali u posljednja 3 sata Bog ga je napustio. Sunce je postalo mračno i zemlja se zatresla. Njegova veza sa Njegovim Ocem na nebu bila je prekinuta. Otac je glava Hristu (1 Kor.11: 3) - a kad je Hrist bio napušten, bilo je to poput otkidanja glave. Ne možemo u potpunosti razumjeti kakva je to agonija bila za njega.

Da je Isus samo stvoreno biće, ne bi mogao preuzeti kaznu za milijarde ljudskih bića koja su živjela od Adama! Jer jedan čovjek ne može biti obješen umjesto milijardu ubojica! Ali Isus je mogao podnijeti tu kaznu jer je Beskrajni Bog.

Nadalje, budući da je beskonačan, mogao bi u roku od tri sata uzeti i vječnu kaznu.

Da Isus Hrist nije Bog, a Bog Otac ga je kaznio za naš grijeh, to bi bila velika nepravda. Bog ne može kazniti jednu osobu za zločin druge, čak i ako je voljna preuzeti kaznu. Vaš prijatelj ne može podnijeti vašu kaznu i biti obješen umjesto vas. To bi bilo nepravedno. Dakle, da je Isus samo stvoreno biće i da je kažnjen za naše grijehe, to bi bila najveća nepravda. Jasno je da nijedno stvoreno biće nije moglo preuzeti kaznu za naše grijehe. Samo bi Bog mogao preuzeti tu kaznu, jer je On Sudac svemira. Ima nas pravo kazniti - i ima pravo sam preuzeti našu kaznu. I to je učinio kad je došao na zemlju u Osobi Isusa Hrista. Temelj hrišćanske vjere leži u dvije velike istine: Prvo, da je Hrist umro za grijehe čovječanstva. Drugo, da je vaskrsnuo iz mrtvih nakon tri dana.

Da Hrist nije vaskrsnuo iz mrtvih, ne bi bilo dokaza da je Bog. Njegovo ustajanje iz mrtvih bio je dokaz da je sve što je rekao istina. Nijedan vjerski vođa nikada nije tvrdio da će umrijeti za grijehe svijeta. I nijedan vjerski vođa nikada nije ustao iz mrtvih. Samo ove dvije činjenice čine Isusa Hrista jedinstvenim.

Sve nas religije mogu naučiti činiti dobro drugima i živjeti u miru. Ali hrišćanska vjera ima jedinstveni temelj: Hrist je umro za naše grijehe i vaskrsnuo iz mrtvih. Ako se ove dvije istine uklone iz hrišćanstva, tada hrišćanstvo postaje poput svake druge religije. Te dvije istine čine ono što hrišćanstvo čini jedinstvenim.

Sve nas je Bog stvorio da živimo za njega. Ali svi smo živjeli za sebe. Dakle, kad dođemo Bogu, moramo doći kao pokajani lopovi koji su dugi niz godina krali ono što je pripadalo Bogu. Moramo mu doći s zahvalnošću što je Hrist umro za nas i vjerujući da je vaskrsnuo iz mrtvih i da je danas živ. Ne bismo se mogli moliti Isusu da danas nije živ - jer ne možete se moliti mrtvoj osobi. Ali zato što je Isus vaskrsnuo iz mrtvih, možemo s njim razgovarati.

Nakon što je Hrist vaskrsnuo iz mrtvih, uzdignut je i vratio se na nebo. Tada je Duh Sveti, Treća osoba Božanstva sišao na zemlju. Duh Sveti je stvarna osoba poput samog Isusa. Došao je na zemlju ispuniti naš život svojom prisutnošću. Ako se prepustimo Duhu Svetom, On nas može učiniti svetima. Kad vas Duh Sveti ispuni, bit ćete sposobni živjeti životom pobjede nad grijehom. Nitko nije mogao živjeti tako prije nego što je Duh Sveti došao k čovjeku - na dan Pentakosta. Prije toga ljudi su mogli samo poboljšati spoljašnji izgled svog život. Njihov je unutrašnji život ostao poražen grijehom i nepromijenjen. Kad vas Duh Sveti ispuni, sam Bog živi u vama i može vam omogućiti da i iznutra živite pobožno.

Divna poruka evanđelja je da vaše srce može postati potpuno čisto kad vam Bog oprosti i tada Hrist može živjeti u vama kroz svog duha čineći vaše tijelo Božjom kućom.

Jednom sam razgovarao s hrišćaninom koji je pušio cigarete. Pitao sam ga bi li ikad popušio cigaretu u zgradi crkve? Rekao je da to nikada neće učiniti jer je crkvena zgrada bila Božja kuća. Rekao sam mu da je njegovo tijelo kuća Božja, a ne neka crkva. Ne biste valjda počinili preljub u zgradi crkve? Ni internetsku pornografiju ne biste gledali u crkvi. Tvoje tijelo je kuća Božja, kad Hrist živi unutra. Stoga budite oprezni što radite sa članovima svog tijela. Navike poput pušenja, pijenja, uzimanja štetnih droga i omogućavanja nečistim mislima da uđu u vaš um postupno će uništiti vaše tijelo i vaš um.

Kršćanski život je poput trke. Kad okrenemo leđa grijehu i rodimo se nanovo, dolazimo do početne crte ove trke. Tada započinje maratonska trka - do kraja našeg života. Trčimo i trčimo i trčimo. I tako se svaki dan sve više približavamo cilju. Ali nikada ne smijemo prestati trčati.

Ili da se poslužimo drugom ilustracijom: Kad se ponovno rodimo, postavljamo temelje svojoj kući. Nakon toga polako gradimo nadogradnju - a ona se sastoji od mnogo spratova.

Ovo je najbolji život koji ste ikada mogli živjeti, jer postupno uklanjate sve loše iz svog života i postajete sve sličniji Bogu kako svaka godina prolazi.

Što dakle morate da učinite da biste se nanovo rodili?

Prije svega, priznajte da ste grešnik. Ne uspoređujte se s drugima i ne pronalazite utjehu u zamišljanju da ste bolji od njih. Grijeh je poput smrtonosnog otrova. Bez obzira pijete li jednu ili stotinu kapi otrova, i dalje umirete. Dakle, ako želite dobro započeti svoj hršićanski život, priznajte da niste ništa bolji od najgoreg grešnika na svijetu. Tada se odlučite okrenuti od svih poznatih grijeha u svom životu.

Onda vjerujte Hristu. To znači predati se Hristu - a ne samo vjerovati nešto o njemu u mislima. Možete vjerovati u nekoga, a da mu se ne posvetite. Na vjenčanju se mlada pita: "Jesi li voljna posvetiti se tom čovjeku?" Pretpostavimo da je odgovorila rekavši, "Vjerujem da je on vrlo dobar čovjek. Ali nisam sigurna želim li mu predati cijeli svoj život i budućnost".Tada ne može biti udana za njega, jer nema vjere u njega. Kad se žena uda, promijeni se smjer njezinog cijelog života. Ona mijenja svoje prezime u čovjekovo prezime. Napušta roditeljski dom i odlazi živjeti sa suprugom. Možda ne zna gdje će živjeti, ali njemu povijeri cijelu svoju budućnost. Ona vjeruje u njega. To je slika onoga što znači imati vjeru u Hrista.

Riječ "hrišćanin" (u pobožnom smislu) znači "gospođa Hrist"! Moja supruga mogla je uzeti moje ime tek nakon što se udala za mene. Na isti način možete uzeti Hristovo ime i nazvati se "hršićaninom" samo ako ste s Njim u braku. Kad bi neka dama uzela moje ime, a da nije bila udana za mene i nazvala se "gospođa Zac Poonen", to bi bila laž. Na isti način, svatko tko se naziva hršićaninom, a da nije vjenčan s Kristom, takođe govori laž.

Brak je zauvijek, a ne samo na nekoliko dana. Na isti način, biti hrišćanin takođe je životna obaveza. Potpuna predanost Hristu ne znači da ste postali savršeni. Kad se žena uda, ne obećava da nikada u životu neće pogriješiti. Napravit će mnogo pogrešaka, ali suprug će joj oprostiti. Ali obećava da će zauvijek živjeti sa suprugom. To je slika našeg sjedinjenja s Hristom.

Sljedeći korak koji morate poduzeti je krštenje vodom. Krštenje je nešto poput dobijanja vjenčanog lista. Ne možete se vjenčati samo dobijanjem vjenčanog lista. Ni krštenjem ne možete postati Hrišćanin. Tek nakon vjenčanja možete dobiti vjenčani list. Unatoč tome, tek nakon što se predate Hristu, možete se krstiti. U krštenju svjedočite da ste završili sa svojim starim životom i učinili Isusa Hrista Gospodarem svog života.

Dobri muževi i žene puno razgovaraju jedni s drugima. Dakle, i vi svaki dan morate razgovarati s Isusom i slušati ga dok vam govori kroz Bibliju.

Dobra supruga nikada neće htjrti učiniti ništa što njenog muža čini nesrećnim. Ona će htjeti raditi sve u zajedništvu s njim. Pravi hrišćanin također neće htjeti učiniti ništa što žalosti Hrista - poput gledanja filma koji Isus ne bi gledao. Ne bi učinio ništa što ne može učiniti zajedno s Isusom Hristom.

Možete li biti sigurni da ste rođeni nanovo? Da. Rimljanima 8,16 kaže da će, kad se ponovno rodite, Božji Duh Sveti svojim duhom svjedočiti da ste dijete Božje.

Ovo je predivan život - jer živimo s najboljim Prijateljem kojeg neko može imati. Nikada nećemo biti usamljeni, jer Isus će biti s nama uvijek i svugdje. S Njim možemo podijeliti svoje probleme i zamoliti Ga da nam pomogne riješiti ih. Život je pun radosti i oslobođeni smo tjeskobe i straha - jer Isus u našim rukama drži našu budućnost.

Ako se želite ponovno roditi, recite Gospodu ove riječi iskreno iz svog srca, upravo sada:

Gospode Isuse, vjerujem da si Ti Sin Božji. Ja sam grešnik koji zaslužuje pakao. Hvala Ti što me voliš i umiro si za moje grijehe na krstu. Vjerujem da si vasrsnuo i živiš danas. Odmah se želim okrenuti od svog grešnog života. Molim te oprosti mi sve moje grijehe i daj mi mržnju prema grijehu. Opraštam svima koji su mi na bilo koji način naštetili. Uđi u moj život Gospode Isuse i budi Gospod mog života od danas nadalje. Odmah me učini dijetetom Božjim".

Božja Riječ kaže : "Onima koji su primili Hrista, dao je pravo da postanu djeca Božja" (Ivan 1,12). Gospodin Isus kaže: Nikada neću odbiti nikoga ko mi dođe "(Ivan 6:37)."

Sada možete biti sigurni da vas je On prihvatio.

Možete mu se zahvaliti govoreći: "Hvala ti Gospode Isuse što si mi oprostio i primio me. Molim te, napuni me svojim Duhom Svetim i daj mi snagu da živim za Tebe. Od danas želim samo Tebi ugoditi."

Sada biste trebali čitati Božju Riječ svaki dan i tražiti od Gospoda da vas svakodnevno ispunjava svojim Svetim Duhom. Također se trebate družiti s drugim nanovo rođenim hrišćanima. Samo tako ćete rasti u hrišćanskom životu i imati moć da i dalje slijedite Gospoda. Zato zamolite Gospoda da vas uputi u dobru crkvu.

Neka vas Gospod bogato blagoslovi.

Autorska prava - Zac Poonen. Bez pismenog odobrenja autora ne smiju se mijenjati sadržaji članka.